Postupak priznavanja stranih sudskih i stranih arbitražnih odluka pokreće se prijedlogom ovlaštenog subjekta (stranka u postupku, ili njen univerzalni ili singularni nasljednik).
Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima izričito predviđa da je priznavanje odluke stranog suda u statusnim stvarima ovlašten tražiti svako ko za to ima pravni interes, dakle i osobe koje nisu bile stranke u postupku, odnosno subjekti na koje se odluka neposredno ne odnosi.
Ustavno pravilo koje se mora neposredno i primarno primjenjivati u svim postupcima je da se svakom mora omogučiti da učestvuje u postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima, a samo se pravo na žalbu može nadomjestiti nekim drugim pravnim sredstvom.
Postupak priznavanja stranih sudskih i arbitražnih odluka pokreće se prijedlogom ovlaštenog subjekta (stranka u postupku ili njen univerzalni ili singularni nasljednik).

Uz prijedlog se treba priložiti:

• Originalna strana sudska ili strana arbitražna odluka čije se priznavanje traži sa potvrdom nadležnog suda, odnosno drugog organa, o pravosnažnosti iste po pravu države u kojoj je donesena ili ovjerena kopija istih,
• Prijevod odluke od strane sudskog tumača sa liste tumača,
• Izvod iz matične knjige rođenih, ako se radi o priznanju stranih sudskih odluka o razvodu braka,
• Dokaz o uplati sudske takse a prema Zakonu o sudskim taksama BPK-a Goražde.

Za priznavanje i izvršenje stranih sudskih i arbitražnih odluka mjesno je nadležan sud na čijem području treba sprovesti postupak priznavanja odnosno izvršenja.
Za priznavanje stranih sudskih i arbitražnih odluka mjesno je nadležan sud na čijem području treba provesti postupak priznanja odnosno izvršenja.
Nadležnost Kantonalnog suda da odlučuje o priznanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža određena je Zakonom o sudovima u FBiH („Sl. novine  FBiH“ broj: 38/05).
Postupak priznavanja se provodi po odredbama Zakona o vanparničnom postupku, u kojem se shodno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno, kao i Zakon o rješavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja („Sl. novine SFRJ“ 43/82, 72/82), te Uredbe sa zakonskom snagom o priznavanju i primjeni saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republički propisi („Sl. novine RBiH“ broj: 2/92).

Nadležni sud odbiće priznavanje strane sudske odluke u slijedećim slučajevima:

• Ako se povodom prigovora lica protiv koga je ta odluka donesena utvrdi da to lice nije moglo učestvovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku (zbog toga što mu poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo lično dostavljeno, odnosno što uopšte nije ni pokušano lično dostavljanje. Osim ako se na bilo koji način upustio u raspravljanje o glavnoj stvari u prvostepenom postupku),
• Ako u odnosnoj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Bosne i Hercegovine, ako tuženi traži priznavanje strane sudske odluke koja je donesena u bračnom sporu ili ako to traži tužilac a tuženi se ne protivi, isključiva nadležnost suda Bosne i Hercegovine nije smetnja za priznanje te odluke,
• Ako je u istoj stvari sud ili drugi organ Bosne i Hercegovine donio pravosnažnu odluku ili ako je u Bosni i Hercegovini priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari, i to do pravosnažnog okončanja parnice,
• Ako je u suprotnosti sa osnovama društvenog uređenja utvrđenim u Ustavu Bosne i Hercegovine,
• Ako ne postoji uzajamnost. Postojanje uzajamnosti u pogledu priznavanja strane sudske odluke pretpostavlja se dok se suprotno ne dokaže, a u slučaju simnje u postojanje te uzajamnosti, objašnjenje daje organ uprave nadležan za pravosuđe. Nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom sporu i u sporu radi utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materinstva, kao i ako priznanje ili izvršenje strane sudske odluke traži državljanin Bosne i Hercegovine.

U slučajevima da je po podnijetom prijedlogu za priznavanje strane sudske odluke boravište protivnika predlagača nepoznato, a nema punomoćnika (npr. Priznavanje stranih sudskih odluka o razvodu braka), primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku o postavljanju privremenog zastupnika. Troškove ovog postupka prethodno treba da predujmi predlagač.
Protiv rješenja o priznavanju odnosno izvršenju odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, o kojoj odlučuje drugostepeni sud.
Po donijetoj odluci bilo bi dopušteno i vođenje postupka za povraćaj u pređašnje stanje, ako i ponavljanje postupka.

Arbitražom se smatra rješenje spora između dvije ili više stranaka od strane ztreće osobe (arbitra) koji svoja ovlaštenja izvodi iz sporazuma stranaka i čija je odluka za njih obavezna. Arbitražnom odlukom treba smatrati kako odluku ad hoc (od slučaja do slučaja) tako i odluku institucione arbitraže.

Arbitražnom odlukom u smislu odredbe čl. 97. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima treba smatrati odluku koju je u određenom pravnom pitanju donijelo tijelo koje po pravu mjerodavnom za tu odluku ima značenje i koja po tom pravu može postati konačna i izvršna.

Da bi se priznala i izvršila arbitražna odluka potrebno je:

• Da je stranka koja traži priznanje i izvršenje uz prijedlog podnijela izvornu odluku arbitraže ili njen ovjeren prepis i izvorni ugovor o arbitraži ili  njegov ovjeren prepis,
• Ako priznanje i izvršenje arbitraže nisu sastavljeni na jeziku koji je u službenoj upotrebi suda pred kojim se pokreće postupak za priznanje i izvršenje te odluke, stranka koja traži priznanje i izvršenje te odluke mora podnijeti prevod njihovog ovlaštenog prevodioca.

Priznavanje i izvršenje strane arbitražne odluke odbiće se u slijedećim slučajevima:

• Ako se utvrdi da se po pravu Bosne i Hercegovine predmet spora ne može podvrći arbitraži,
• Ako postoji isklučiva nadležnost suda ili drugog organa Bosne i Hercegovine,
• Ako bi priznanje i izvršenje odluke bilo u suprotnosti sa osnovama društvenog uređenja utvrđenim Ustavom Bosne i Hercegovine,
• Ako se utvrdi da ne postoji uzajamnost,
• Ako ugovor o arbitraži nije zaključen u pisanom obliku, odnosno razmjenom pisma, telegrama ili teleprinterskih saopštenja,
• Ugovor o arbitraži nije punovažan,
• Stranka protiv koje se traži priznavanje i izvršenje odluke nije bila uredno obaviještena o imenovanju arbitra ili o arbitražnom postupku ili joj je iz nekog drugog razloga bilo onemogućeno da se služi svojim pravom u postupku,
• Ukoliko sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa odredbama ugovora o arbitraži,
• U slučajevima kad arbitražni sud prekorači granice svog ovlaštenjaodređene ugovorom o arbitraži,
• Odluka još nije postala konačna i izvršna za stranke ili ako je odluku poništio ili obustavio nadležni organ države u kojoj je donesena, i
• Izreka arbitražne odluke je nerazumljiva ili protivrječna.